Kako izgleda razgovor

Krenimo od pretpostavke, da svatko od nas svijet promatra iz svoje vlastite perspektive. Ta je perspektiva uvjetovana brojnim čimbenicima; samim mjestom i vremenom rođenja, nasljeđem, obitelji i odnosima unutar nje, situacijama kroz koje prolazimo, ljudima koje susrećemo, i brojnim drugim utjecajima. Sukladno vlastitim proživljenim iskustvima, kreiramo vlastiti pogled na svijet, koji nam se čini istinit, pravi i ispravan, nesvjesni zapravo, da se radi samo o našoj percepciji stvarnosti, a ne o stvarnosti onakvoj kakva zapravo je.

Zbog naših međusobno različitih načina kako percipiramo stvarnost oko sebe, ista se situacija jednoj osobi može činiti uzbudljivom, a drugoj opasnom. Ili, još banalnije, pri šetnji za proljetnoga dana, dok nama recimo može biti hladno, našem kolegi je istovremeno vruće. No razlika je samo u tome, da će svatko od nas istu temperaturu doživjeti na drugačiji, sebi svojstven i jedinstveni način. 

Prilikom homeopatskog razgovora, bavimo se upravo ovakvim individualnim i posebnim izražajima svake individualne osobe. Želimo shvatiti i u potpunosti razumjeti najdublja unutarnja iskustva osobe s kojom razgovaramo. Način na koji osoba doživljava sve oko sebe. Na trenutak gotovo doživjeti stvarnost upravo na način kako je doživljava i sama osoba i tako u potpunosti razumjeti njezino najdublje stanje.

Da bismo do toga došli, važno je jako pažljivo provesti homeopatski razgovor, koji je dizajniran na poseban način upravo da bismo pacijenta nježno i polako, ali svakako i prilagođeno svakom pojedincu posebno, vodili ka njegovom ili njezinom centru.
Tako u prvom dijelu razgovora pazimo da omogućimo svakoj osobi dovoljno prostora da se izrazi, u smjeru u kojem svaka pojedina osoba želi ići, bez da je mi navodimo ili usmjeravamo u pravcu u kojem se nama čini da bismo trebali ići. Mi u ovom dijelu razgovora naizgled samo pasivno slušamo, no itekako smo budni i spremni primijetiti svaku i najmanju naznaku 'druge pjesme', odnosno izražaje nečijeg najdubljeg unutarnjeg stanja.

Kada na ovaj način shvatimo što osoba sama stavlja u svoj fokus, što joj je bitno, na čemu je naglasak, postajemo aktivniji u smislu postavljanja većeg broja pitanja, kojim je uvodimo dublje u njezin vlastiti svijet.

Pri tome ne izostavljamo niti podsvijest, koja često progovara u vidu snova i strahova, a kroz nju dobivamo čiste i nekompenzirane informacije o osobi s kojom razgovaramo.

Najčešće razgovor završava tako, da osoba sama dodirne svoj vlastiti centar i osvijesti obrasce i dijelove sebe koji do sada još nisu izlazili na površinu. U nekim slučajevima već samo to osvještavanje ima ljekovit učinak i nije niti potrebno uzimanje homeopatskih pripravaka neko vrijeme nakon samog razgovora.

Ovakav razgovor neće samo pomoći homeopatu da bolje razumije čovjeka pred sobom, nego će i sam pojedinac postati svjestan odakle dolaze sve njegove akcije i reakcije i bolje će osvijestiti svoje izvorno stanje.

Ovakvim razgovorom dodirujemo i njegovu podsvijest, da bismo cijelo unutarnje stanje doveli na površinu. Zato je moguće da i nakon što je sam razgovor završen, podsvijest i dalje nastavi izbacivati stvari na površinu, jer se unutarnje biće nastavlja izražavati još neko vrijeme nakon razgovora. Slično kao kad ubacite kamenčić u vodu pa nastanu valovi koji se nastavljaju širiti još neko vrijeme.